Autor:
Objavljeno: 6. 03. 2018
Kategorije: Vijesti

Tri majke ostavile svoje bebe u Kantonalnoj bolnici u Bihaću

U Bihaću, Tuzli, Mostaru, Livnu, Bijeljini, Goraždu i Banjoj Luci protekle godine porodilo se 76 maloljetnica. Neke su svoju novorođenčad ostavile u rukama medicinskih radnika. Tragom ovih informacija, istraživali smo koliko se maloljetnica porodilo u Kantonalnoj bolnici u Bihaću.

„Porodilje su razvrstane u slijedeće kategorije: ispod 15 godina i bila je jedna takva porodilja u prošloj godini koja se porodila i nažalost ostavila svoju bebu. U drugu grupu od 15 do 19 spadaju trudnice kojih je u protekloj godini bilo 90, zatim 20 do 24 bilo ih je 417,  od 25 do 29 bilo ih je 615 itd. Znači mi ne vodimo podatke za maloljetnice.“, kaže prim. dr. Osman Blažević, načelnik Odjela ginekologije i akušerstva Kantonalne Bolnice

Prema podacima Kantonalne bolnice, pored pomenute četrnaestogodišnjakinje, u 2017. godini novorođene bebe ostavile su još dvije porodilje, a samo u prva dva mjeseca ove godine tri majke su ostavile svoju djecu. Uz to, u ovoj godini u bolnici su evidentirane dvije maloljetne trudnice.  Ni bihaćki Centar za socijalni rad nema ove podatke nego samo evidenciju o brakovima sklopljenim sa maloljetnicama i njihov broj otprilike je isti svake godine.

Po svemu sudeći, broj maloljetničkih brakova, ali i poroda nije u porastu, međutim ako je i jedan, kako smo doznali u bolnici, ipak je to zabrinjavajuće!

„Maloljetnička trudnoća je rezultat nekakvog prementiranja u sferi seksualnosti u adolescentskoj dobi. Naravno, ne smijemo zanemariti ni mogućnost odupiranja vršnjačkim pritiscima u toj dobi. Jedna maloljetnica kad shvati da je trudna to je za nju jedan veliki šok i nevjerica, jer veliki strah kako će to saopćiti svojim roditeljima, i vrlo često zbog straha da će je osuditi i odbaciti kako roditelji, partneri i vršnjaci, te je stigmatizirati i etiketirati na bilo koji način, onda to prolongiraju pa roditelji saznaju kada je to već kasno i kada je to već poodmakla trudnoća ili kada naprosto saznaju od nekog drugog što je zapravo još gori slučaj.“, ističe dr.sc.Vildana Aziraj-Smajić, specijalista kliničke psihologije

Stoga naša sagovornica dodaje da je osnovna preporuka u ovakvim slučajevima bolja međusobna saradnja između roditelja i škola, koje bi trebale da provode određene edukativne programe iz oblasti seksualno-redproduktivnog zdravlja. Uz to, neophodan je angažman zdravstvenih i svih drugih ustanova, koje mogu pomoći adolescentima.

(Izvor: Rtvusk)