VijestiZabava

‘Moj suprug se ubio, prekasno sam shvatila što ga je mučilo’

– Otišao je na posao jedan sat ranije, uzeo zapakirani ručak i sve, a zatim si je prije početka radnog dana oduzeo život – rekla je njegova žena Megan Gamble-Holland.

Od tog dana je prošlo deset godina, a danas gospođa Gamble-Holland misli da joj je muž pokazivao određene crvene zastavice u svojem ponašanju.

On je trpio od socijalne tjeskobe, nije volio biti u prepunim sobama, to mu se jednostavno nije sviđalo. Kad bi bio u takvim situacijama, bio je jako nervozan i tih, ponekad su mu se čak tresle i ruke. Ali živjeli smo svoj živote oko tog njegovog problema, ja to nikad nisam spominjala, on bio jednostavno takav – prisjeća se Megan.

Dva tjedna prije nego što je počinio samoubojstvo počeo je o sebi razmišljati kao o čovjeku koji se brine za svoju obitelj, kao ocu i mužu. Ali, gledajući unatrag, sa svim što danas zna, sjeća se kako je bila šokirana nakon što je saznala što je učinio.

Sjeća se da je bila strašno pogođena njegovim samoubojstvom te je razmišljala kako je mogao ostaviti ženu samu s dvoje djece. Dylan je tad imao 6 godina, a Jaidana 9.

Samo dan prije samoubojstva je otišao u grad kupiti udice, štapove za pecanje i utege kako bi mogao prvi put odvesti svog sina na pecanje – prepričava Megan.

Nakon svega Megan je dijagnosticiran posttraumatski stresni poremećaj i tjeskoba, s kojima se i danas bori. Neki ljudi koje je smatrala prijateljima su samo nestali iz njezinog života, a milijuni pitanja koje je imala su ostali neodgovoreni. Dugo joj je trebalo da ponovo pronađe svoj mir.

– Shawn se nije znao otvoriti i razgovarati o stvarima koje su ga mučile – priča Megan za Bay of Plenty Times.

Nekoliko mjeseci nakon smrti supruga prijateljica joj je usput u razgovoru spomenula da bi bila izvrsni socijalni radnik. Megan je to bila jedna potpuno nova ideja koja joj se jako svidjela. Uskoro je upisala diplomski studij na Sveučilištu Te Wananga o Aotearoa u Palmerston Northu, gdje se uskoro i preselila. Odlučila je posvetiti svoj život borbi protiv depresije. Pridružila se grupi za potporu ljudima koji pate od depresije i tu je počeo njezin novi put.

foto: bayofplentytimes

Od upisa pa do danas postala je članom odbora, organizirala više dana sjećanja za ljude kojima su bližnji počinili samoubojstvo i svako malo organizira nove grupe potpore za sve kojima je potrebno. 

U ovom trenu se dalje educira kako bi naučila kako intervenirati kod ljudi koji namjeravaju počiniti samoubojstvo. Smatra da se treba pomoći ljudima koji pate prije, na vrijeme, spasiti im život i pokazati da nisu sami.

Glasovi se trebaju čuti. Pogotovo kod muškaraca koji ne znaju komunicirati i izraziti svoje osjećaje. Uho koje sluša i ne osuđuje je plodno tlo da riječi same krenu. Ljudima u depresiji je potrebno da im netko kaže da nisu sami, da nisu jedini koji se tako osjećaju, da su ljudi oko njih koji ih slušaju i brinu se za njih. Nitko nije imun, svi se ponekad osjećaju depresivno, bitno im je pružiti potporu na vrijeme – objašnjava Megan.

Većina ljudi koja počini samoubojstvo ne želi umrijeti, ono što je većina željela je da bol nestane.

Nekim ljudima je samo potrebno da ih netko vidi, doživi, da se osjećaju voljeno i potrebno. Nemojte se bojati reći svojim dragima da ste zabrinuti za njih. Slušajte mirno i pozorno kad ih pitate razmišljaju li o samoubojstvu. Nemojte ih osuđivati li napadati. Dajte im vremena da izraze što osjećaju i kroz što sve prolaze – savjetuje Megan.

Related Articles

Close